Motivi ljudi koji, kao strani radnici, odluče bolji život potražiti na drugom kraju svijeta su različiti. Ali jedno im je sigurno zajedničko – donošenje teške odluke pronalaženja boljeg života daleko od svega što im je blisko i poznato.
Za Wranlea Josefa Palasa, Jemarkpoea Lopinu, Krisa Patricka Marrona i njegovu suprugu Evelyn s Filipina, Hrvatska predstavlja novi početak i šansu za bolji život. Svi oni članovi su posade murterskog Lastavica Cruisinga, kako kažu, najboljeg poslodavca kojeg su do sada imali. I to ne samo na rodnim Filipinima, već i na drugim kontinentima. Lastavica Cruising je obiteljska tvrtka koja posluje već gotovo 20 godina. Kombinacija iskustva i mudrosti pružile su spoznaju da pravi Lastavica Cruising doživljaj ovisi o ambasadorima branda odnosno uigranoj posadi. Upravo su oni ti o kojima ovisi cjelokupni dojam koji će gost stvoriti, ponijeti sa sobom i širiti dalje.
Zašto Hrvatska?
Većina naših sugovornika već je proputovala svijeta radeći na različitim lokacijama od Japana do Bliskog Istoka. No, za Wranlea Josefa Palasa Hrvatska će, kaže, uvijek biti njegova prva ljubav. – Nakon završenog fakulteta na Filipinima nažalost nisu mi se nudile značajne poslovne prilike. Kada sam čuo od prijatelja za Hrvatsku temeljito sam istražio sve što je bilo dostupno. Zaključio sam da bi mi ovdje moglo biti jako dobro, priča nam mladi Wranle. Veseli se svojoj prvoj nautičkoj sezoni koju će provesti kao konobar na mini-kruzeru. Inače, Wranle ima fakultetsku diplomu na smjeru ‘hospitality’. Svoju karijeru planira graditi u turizmu, a njegov novi posao je, smatra, najbolji početka koji je mogao zamisliti.
Kris Patrick Marron, je u Hrvatsku došao raditi kao pomoćni kuhar na brodu. No, prije njega nekoliko sezona na Jadranu je odradila njegova supruga Evelyn. Ona, pak radi kao maserka i sobarica. – Imala sam priliku raditi neko vrijeme i na Bliskom Istoku. Moram priznati da mi je puno ljepše i ugodnije raditi u Hrvatskoj. Ovdje su ljudi jako ljubazni, kaže Evelyn kojoj odvojenost od djece ipak teško pada. Naime, na Filipinama su na brigu Krisovoj majci, učiteljici u osnovnoj školi, ostavili svojih dvoje djece.
– Ostaviti djecu je bilo teško, ali znamo da radimo za njihovu budućnost. O našoj djeci Krisova majka jako dobro brine, kaže Evelyn. Kris, pak dodaje: – Nismo lako donijeli odluku da oboje odemo raditi u inozemstvo. Na Filipinima nema puno radnih mogućnosti. Hrvatska je sigurna zemlja, što je, uz činjenicu da je većinski katolička, također bio važan faktor pri donošenju odluke. Oboje se nadaju da će uskoro moći svoju djecu dovesti u Hrvatsku te aplicirati za državljanstvo. – Ovo je mjesto gdje ih želimo odgajati, kažu oboje.
Religija i jezik
Uspoređujući Hrvatsku i Filipine, naši sugovornici, uglavnom sa završenim višim ili visokim stupnjem obrazovanja, istaknuli su da je Hrvatska sigurna. A njezini ljudi topli i ljubazni. Takvo je njihovo iskustvo i sa poslodavcima za koje kažu da su ih prihvatili kao članove obitelji od samog početka.
Filipini su otočna država u jugoistočnoj Aziji, smještena u zapadnom Pacifiku, a sastoji se od preko 7600 otoka. Većina otoka je nenaseljena, a na glavnim otocima Luzonu, Visayasu i Mindanau razvila se bogata kultura koja okuplja oko 115 milijuna ljudi. Gospodarstvo Filipina uglavnom je usmjereno na usluge, a država je poznata po svojim lijepim plažama, aktivnim vulkanima i bogatim mineralnim resursima. Dominantna religija je rimokatolička, pa je integracija Filipinaca u naše društvo time još jednostavnija i lakša.
Jemarkpoe Lopina je obišao dobar dio zemaljske kugle. Radio je na potezu od Japana do Bliskog Istoka, a od kada radi u Hrvatskoj, u slobodno vrijeme obilazi ostale europske zemlje. Na taj način, kaže nam, nagradi sam sebe nakon sezone koju odradi kao konobar. – Nema mnogo razlika između Hrvata i Filipinaca. Ljudi su jako slični, gostoljubivi. Ono što je drugačije je hrana, a klima nam jako odgovara, kaže Jemarkpoe. Ta gostoljubivost je ključna za integraciju Filipinaca, ali i ljudi drugih narodnosti koji su došli raditi u Hrvatsku.
Jezična barijera je možda i ona najveća, ali činjenica da se većina Hrvata uglavnom vrlo dobro koristi engleskim jezikom također olakšava proces prilagodbe i brže integracije u društvene i poslovne procese. Ipak, naši spretni i vrijedni sugovornici već imaju svoje omiljene hrvatske riječi. Za mladog Wranlea to je fraza ‘Dobar posao!’, Jemarkpoe voli čuti ‘Živjeli!’, a Kris ‘laganini’. Evelyn je primijetila da se Hrvati vole pozdravljati pa je jako brzo usvojila sve pozdrave. Na tečnom hrvatskom jeziku rekla nam je i ‘Dobar dan!’ i ‘Doviđenja!’.
Ususret sezoni
Dok se neki vesele nepoznatom jer ih prva turistička sezona na brodu na Jadranu tek očekuje, drugi se vesele već poznatim lukama i predivnim uvalama.
Najviše od svih, novoj sezoni vesele se Irena i Igor Stančić. Jako su zadovoljni svojom posadom koju zaista doživljavaju kao jednu veliku proširenu obitelj. – Oduvijek radimo na isti način i imamo isti pristup prema ljudima. Trudimo se da svaki član posade osijeti da je dio proširene obitelji. Sretni smo što se iskorak prema stranim radnicima isplatio i što su nas pronašli tako dobri i vrijedni ljudi, govore nam Stančići. Uzor stranim radnicima jesu naši domaći članovi posade koji već dugi niz godina imaju i održavaju kvalitetu i visoku razinu usluge. Gosti svake godine dolaze na Jadran iz svih dijelova svijeta kako bi svoj godišnji odmor i posebno iskustvo boravka u našoj zemlji doživjeli upravo na njihovim brodovima.
