Izvor: pomorac.hr Autor: kap. Milo Miklaušić
Uvod: strateška industrija na raskrižju
Jurisdikcija: EU pravo o državnim potporama (članci 107.–109. Ugovora o funkcioniranju Europske unije; Okviri za državne potpore u brodogradnji) + hrvatsko nacionalno pravo (Zakon o uređenju prava i obveza brodogradilišta u postupku restrukturiranja; Zakon o državnim potporama) + međunarodnopravne obveze (Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju; Aneks VIII. Pristupnog ugovora RH s EU).
Brodogradnja je jedna od rijetkih industrijskih grana u kojima je Hrvatska u 20. stoljeću dostigla globalnu razinu konkurentnosti. U svojem zlatnom dobu, pretežito u desetljećima između 1950-ih i 1990-ih, hrvatska brodograđevna industrija bila je među vodećim europskim izvoznicima plovila mjereći se bruto kompenziranom tonažom (CGT), zapošljavajući desetke tisuća radnika i generirajući znatan devizni prihod. Brodogradilišta 3. MAJ, Uljanik, Brodosplit, Brodotrogir i Brodogradilište Kraljevica bila su ne samo gospodarski subjekti nego i simboli industrijskog identiteta pojedinih jadranskih regija.
Međutim, tranzicija iz socijalističkog u tržišno gospodarstvo, a potom i pristupanje Europskoj uniji 2013. godine, donijeli su temeljni institucionalni raskid koji je ovu industriju suočio s pitanjem: je li moguće transformirati model koji počiva na masivnoj državnoj potpori u model koji je održiv na tržišnim načelima i koji je sukladan pravilima EU o tržišnom natjecanju?
Ovaj esej analizira četiri hipoteze o transformaciji tog modela, smještajući svaku u odgovarajući pravni i ekonomski okvir te ocjenjujući empirijsku provjeru svake hipoteze na temelju dostupnih podataka.
Više pročitajte na pomorac.hr!
